viberlucy

Abeceda PU: IKONA

IKONA (grč.  εἰκών – eikon = slika, lik) – u istočnoj Crkvi tako se naziva slika, reljef ili mozaik koji predstavljaju Krista, Bogorodicu ili kojeg sveca, te u neku ruku participiraju u moći onoga koga predstavljaju (jer su kipovi zabranjeni). U istočnoj Crkvi uživaju određeno kultno štovanje (zbog čega je nekad dolazilo do oštrih ikonoklastičkih borbi) te se u oblicima izbjegava svaki naturalizam, ali se zato bojom nastoji predočiti stanovit irealizam, dapače nadnaravnost, koja vjernicima treba pružiti predosjećaj nebeske slave – boje ikona su zato kanonom određene. Od osobite važnosti su ikone koje se smatraju vjernim odrazom Krista ili Bogorodice za koje se ponekad drži da nisu učinjene rukom, već da su božanskog podrijetla.

O ikonama se može govoriti kao o zasebnoj vrsti religioznog slikarstva – prenosiva ili pomična slika na dasci (što ju razlikuje od mozaika i freske te iluminacije). Može biti i na drugim medijima načinjena. Postanak ikone seže u Egipat gdje su portreti, stavljani na glavu pokojnika, bili izrađeni na duguljastoj daščici u tehnici enkaustike. Kasnije, kršćanska ikona od te egipatske funeralne ikone preuzima oblik, prvobitnu kompoziciju slike u poprsju, enakaustičku tehniku, no i karakter stila.

Literatura:

Leksikon kršćanske ikonografije (ur.) Anđelko Badurina, V. izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006., 287.

Ikona, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, (ur.) Andre Mohorovičić, 2. svezak, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1962., 648.

Posted in Abeceda povijesti umjetnosti and tagged , , , .

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>