kviiincunks2

Abeceda PU: QUINCUNX

U arhitekturi naziv za strukturu građevine koja je podijeljena na devet brodova. Centralni brod je kvadratnog oblika, natkriven je kupolom s vijencem prozora koja se oslanja na četiri stupa. Kutni brodovi su manji kvadrati također natkriveni kupolom ili križnim svodom. Preostala četiri broda su pravokutnog oblika u pravilu natkrivena bačvastim svodom. Može se opisati i kao grčki križ upisan u pravokutan tlocrt.

Quincunx se počeo primjenjivati u vrijeme cara Justinijana, dakle, ishodište joj je bizantska arhitektura. Prva velika građevina tog tipa je crkva Svetih Apostola u Konstantinopolu podignuta 536. – 546., srušena 1462, a jedna od najpoznatijih je crkva Sv. Marka u Veneciji.

 

RICHARD KRAUTHEIMER, Early Christian and Byzantine architecture, Yale University Press, New Haven and London, 1986., 520.

WERNER MŰLLER, GUNTER VÖGEL, Atlas arhitekture 1. Opći dio, Povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, Zagreb, 1999.

viberlucy

Abeceda PU: IKONA

IKONA (grč.  εἰκών – eikon = slika, lik) – u istočnoj Crkvi tako se naziva slika, reljef ili mozaik koji predstavljaju Krista, Bogorodicu ili kojeg sveca, te u neku ruku participiraju u moći onoga koga predstavljaju (jer su kipovi zabranjeni). U istočnoj Crkvi uživaju određeno kultno štovanje (zbog čega je nekad dolazilo do oštrih ikonoklastičkih borbi) te se u oblicima izbjegava svaki naturalizam, ali se zato bojom nastoji predočiti stanovit irealizam, dapače nadnaravnost, koja vjernicima treba pružiti predosjećaj nebeske slave – boje ikona su zato kanonom određene. Od osobite važnosti su ikone koje se smatraju vjernim odrazom Krista ili Bogorodice za koje se ponekad drži da nisu učinjene rukom, već da su božanskog podrijetla.

O ikonama se može govoriti kao o zasebnoj vrsti religioznog slikarstva – prenosiva ili pomična slika na dasci (što ju razlikuje od mozaika i freske te iluminacije). Može biti i na drugim medijima načinjena. Postanak ikone seže u Egipat gdje su portreti, stavljani na glavu pokojnika, bili izrađeni na duguljastoj daščici u tehnici enkaustike. Kasnije, kršćanska ikona od te egipatske funeralne ikone preuzima oblik, prvobitnu kompoziciju slike u poprsju, enakaustičku tehniku, no i karakter stila.

Literatura:

Leksikon kršćanske ikonografije (ur.) Anđelko Badurina, V. izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006., 287.

Ikona, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, (ur.) Andre Mohorovičić, 2. svezak, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1962., 648.

dijagonalna kompozicija

Abeceda PU: Kompozicija

Kompozicija (lat. compositio od componere slagati, skladati) je raspored unutar neke cjeline, odnosno način na koji su složeni elementi nekog umjetničkog djela. Dakle, ona je formalna struktura umjetničkog djela, koja se očituje u rasporedu i međusobnom odnosu pojedinih elemenata (linija, volumena, svjetla, boje) od kojih je umjetničko djelo izgrađeno. Kompozicija može biti kružna, dijagonalna, piramidalna, okomita, horizontalna.

Literatura:

ŽARKO DOMLJAN, Kompozicija, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, (ur.) Andre Mohorovičić, 3. svezak, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1959.-1966., 210.

Hrvatski jezično portal, kompozicija, http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search, posjećeno 31.05.2015.

2yarnwi1

Abeceda PU: Sfumato

Sfumato (tal. zamagljen) je način slikanja mekim zamagljenim tonovima zbog čega su obrisi rasplinuti. Tako izvedena slika djeluje kao da je prekrivena tankim magličastim velom. Sfumato se postiže prigušenim tonovima i bojama, a majstor sfumata u renesansi bio je Leonardo da Vinci koji je sfumato najčešće koristio za prikaz udaljenih prostora.

 

Literatura:

Sfumato, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, (ur.) Andre Mohorovičić, 3. svezak, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1959.-1966., 201.

ADITON

Abeceda PU: Aditon

Aditon je nepristupačni prostor antičkog hrama, njegovo svetište. Strogo je odijeljen od ostatka hrama, najčešće zastorom. Ulaz u aditon dopušten je samo posvećenim osobama.

12

 

 

 

 

 

 

 

Literatura:

Mohorovičić, A., Batušić, S., Šeper, M. (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti. Svezak prvi, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1959., str. 8.

Vogel, G., Muller, W. (prev. Pelc, M.), Atlas arhitekture 1, Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga, 1999., str. 8.

 

abak

Abeceda PU: Abak

Abak (lat. abacus, grč. ábaks) je pokrovna ploča na vrhu kapitela, najčešće je kvadratnog oblika. Na njemu počiva arhitrav ili krak luka.

Javlja se u grčkoj arhitekturi (u svim redovima: dorskom, jonskom i korintskom redu) te u rimskoj arhitekturi. U raznim varijantama javlja se i u romaničkim, bizantskim i gotičkim građevinama te u klasicizmu po uzoru na antiku.

3 4

 

Grčka, Akropola

Primjer abaka na Erehtejonu, grčkom hramu na atenskoj Akropoli.

 

Literatura:

Vogel, G., Muller, W. (prev. Pelc, M.), Atlas arhitekture 1, Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga, 1999., str. 157.

Mohorovičić, A., Batušić, S., Šeper, M. (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti. Svezak prvi, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1959., str. 3.

 

lucy-surprisedAGORA

Abeceda PU: Agora

Agora je glavni trg antičkih grčkih gradova. Imala je ulogu središta javnog života s društveno-političkom funkcijom. Omeđena je javnim građevinama koje tvore arhitektonski okvir.

6

Izgled agore mijenjao se kroz vrijeme. U početku nepravilnog oblika s govorničkom tribinom, spomenicima, žrtvenicima, bunarima, tržnicama i javnim satovima, kasnije se agora gradi kao jedinstvena arhitektonska cjelina okružena otvorenim trijemovima. U helenističkom razdoblju postaje reprezentativan dio grada, a tržnice se premještaju u susjedne ulice i na manje trgove.

5

 

Literatura:

Vogel, G., Muller, W. (prev. Pelc, M.), Atlas arhitekture 1, Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga, 1999., str. 171.

Mohorovičić, A., Batušić, S., Šeper, M. (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti. Svezak prvi, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1959., str. 21.

lucy-surprised2gotova

Abeceda PU: Ambon

Ambon je povišena govornica u crkvi smještena na mjestu spajanja svetišta i broda. Namijenjena je u prvom redu čitanju ili pjevanju biblijskih tekstova u liturgiji.

Sastoji se od:

  • ovalne ili poligonalne ograde
  • postolja na kojem počiva ograda
  • maloga stubišta kojim se penje do povišenog mjesta s ogradom.

U bazilikama se obično nalaze dva takva ambona: južni za čitanje poslanica i starozavjetnih tekstova, a sjeverni za čitanje ili pjevanje evanđelja. U ranokršćanskim bazilikama amboni se nalaze na bočnim stranama “scholae cantorum”, a u romaničkim crkvama u dnu crkve, okrenuta glavnom brodu.

ambon

 

Literatura:

Domljan, Ž. (2005). Hrvatska likovna enciklopedija, 1 / A-B. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 125-6.

Mohorovičić, A., Šeper, M. i Batušić, S. (ur.) (1959). ENCIKLOPEDIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI. Svezak prvi. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. str 5-10.

Vogel, G. i Muller. W. (prev. Pelc, M.) (1999). Atlas arhitekture 1. Zagreb: Golden-marketing i Tehnička knjiga. str. 8.