abak

Abeceda PU: Abak

Abak (lat. abacus, grč. ábaks) je pokrovna ploča na vrhu kapitela, najčešće je kvadratnog oblika. Na njemu počiva arhitrav ili krak luka.

Javlja se u grčkoj arhitekturi (u svim redovima: dorskom, jonskom i korintskom redu) te u rimskoj arhitekturi. U raznim varijantama javlja se i u romaničkim, bizantskim i gotičkim građevinama te u klasicizmu po uzoru na antiku.

3 4

 

Grčka, Akropola

Primjer abaka na Erehtejonu, grčkom hramu na atenskoj Akropoli.

 

Literatura:

Vogel, G., Muller, W. (prev. Pelc, M.), Atlas arhitekture 1, Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga, 1999., str. 157.

Mohorovičić, A., Batušić, S., Šeper, M. (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti. Svezak prvi, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1959., str. 3.

 

lucy-surprisedAGORA

Abeceda PU: Agora

Agora je glavni trg antičkih grčkih gradova. Imala je ulogu središta javnog života s društveno-političkom funkcijom. Omeđena je javnim građevinama koje tvore arhitektonski okvir.

6

Izgled agore mijenjao se kroz vrijeme. U početku nepravilnog oblika s govorničkom tribinom, spomenicima, žrtvenicima, bunarima, tržnicama i javnim satovima, kasnije se agora gradi kao jedinstvena arhitektonska cjelina okružena otvorenim trijemovima. U helenističkom razdoblju postaje reprezentativan dio grada, a tržnice se premještaju u susjedne ulice i na manje trgove.

5

 

Literatura:

Vogel, G., Muller, W. (prev. Pelc, M.), Atlas arhitekture 1, Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga, 1999., str. 171.

Mohorovičić, A., Batušić, S., Šeper, M. (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti. Svezak prvi, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1959., str. 21.

čekaonica

Riječka Željeznica kao simbol postindustrijske Rijeke – Mustapić & Meštrović: Čekaonica za ljude, strojeve i grad

Ovih dana riječki željeznički kolodvor dobio je novi sloj značenja, pridodali su ga Nadija Mustapić i Toni Meštrović, suvremeni umjetnici koji se bave multimedijalnim projektima i društvenim pitanjima. No možda su vam poznati po radu koji je bio izložen u zamračenom Malom salonu u sklopu Spajalice 2013. godine. U prostoru ispražnjenom od predmeta, promatrač se fokusirao na projekciju preko cijelog zida i zvuk, buku koja je pratila prikaze mukotrpnog rada ljudi u riječkom i splitskom brodogradilištu na čijim se licima očituju teške godine industrije. Naziv audio-video projekcije, koja je nastala u periodu od 2012. do 2013., bio je znakovit: “Minuta šutnje” – za ljude brodogradilišta i brodogradilište samo.

spajalica minuta šutnje

Mustapić & Meštrović, Minuta šutnje

Slične koncepcije, u novoj video-audio instalaciji projiciranoj na stropu prostrane čekaonice riječkog željezničkog kolodvora od 5. veljače do 11. veljače 2015. godine dvojac Mustapić i Meštrović kontinuiraju svoj rad okrećući se opet temi industrije. Ipak, ovog puta fokus nije na ljudima koji čine tu industriju koliko je na luci i željeznici: strojevima i zapuštenim prostorima koji zjape prazni – bez ljudi, bez robe. Prati ih buka kretanja vlakova, tek ponegdje glas kojeg radnika, a prekida tišina koja djeluje zaglušujuće zlosutno nakon prijašnje buke: tišina je to praznine velebnih hala, groblja vlakova, prostora koji javnosti nisu ni dostupni.

Iako je instalacija naizgled dokumentarne prirode, očita je velika pažnja koja je posvećena aranžiranju prikaza. Dok je instalacija iz 2012. bila kraće minutaže, a prikaz se uglavnom temeljio na jednom krupnom kadru, koji su tek povremeno prekinuti s grubo kolažiranim pristupom, što i odgovara naravi sadržaja, kod ovog rada to nije slučaj. Dvojac ovu projekciju od šezdesetak minuta u potpunosti kolažira u 2-4 dijela. Pritom je naglašena koloristička komplementarnost prikaza i igranje zrcaljenjem i stapanjem različitih ili čak istih prikaza iz različite perspektive u cjelinu, što se nije moglo primijetiti u “Minuti šutnje”. Nema točnog mjesta gledišta, kolažirani prikazi neprestano izmjenjuju kut gledanja i nisu po tom pitanju ni usklađeni. Upravo iz te nemogućnosti da se prikaz promatra frontalno, on biva odvojen od svoje funkcije, apstrahiran stječe nova značenje – svođen samo na boje i oblik. Kao i tišina koja dolazi tek u kraćim sekvencama, prikazi koji posve obuhvaćaju kvadratni strop rjeđi su i stoga i  dojmljiviji.

Možemo reći da je tema instalacije život željeznice, koji je blizinom usko vezan za život luke. Kao div željeznica otkida grad od mora, remeti tok prolazeći njegovim trupom, a s druge strane svojim dugim, teškim korakom spaja Rijeku s ostatkom svijeta. Nekad iskra grada, nekad prepuna ljudi, željeznica je sada prazna, zapuštena i napuštena, a ovim radom postaje simbol nekadašnje snage Rijeke i signal postindustrijske Rijeke. Nije slučajno da se instalacija upravo naziva “Čekaonica za ljude, strojeve i grad“: naziv ukazuje na tranziciju Rijeke, nedostatak rješenja – njen status quo – kao i Torpeda, i Benčića, i Hartere – kao i željeznice. Upravo je to jedan novi sloj koji je ovaj dvojac pridao ovom gotovo zaboravljenom mjestu u gradu – a to da je to vrijedna povijesna ostavština koja – čeka svoju suvremenost.

Ovo je, u konačnici, projekt o različitim vrstama čekanja: vlaka, budućnosti. (iz kataloga)

Instalaciju prati katalog na hrvatskom i na engleskom jeziku koji vizualno imitira samu instalaciju: kvadratnim oblikovanjem preuzima omjer dimenzija same projekcije; kao i projekcije, ima formu kolaža, no nije razdijeljen u 4 polja, već u 9. Kao i prikazi, nema točnog načina gledanja i potrebno je okretati „katalog“ kako biste pročitali tekst. Nije naročito praktično, kao ni krivljenje vrata dok gledate u strop – no svemu što gledate daje novu dimenziju. Jedina zamjerka promidžbenim materijalima jest previše termina za prvi dan otvaranja, pri čemu nije bilo naročito jasno isprva što kada počinje. Izložbu prate i popratna događanja: radionice, rasprave i prezentacije vizije grada umjetničkog dvojca te Vijeća mladih Benčić.

safe_image (1)

Projekt je izveden u sklopu umjetničke organizacije Musagates, čiji je cilj kroz međusektorske suradnje umjetnika i zajednice dovesti umjetnost u središte ljudskoga života i dati joj značenje koje zaslužuje.

Projekciju možete pogledati do 11. veljače od 16h do 21h.

Renata Filčić

lucy-surprised2gotova

Abeceda PU: Ambon

Ambon je povišena govornica u crkvi smještena na mjestu spajanja svetišta i broda. Namijenjena je u prvom redu čitanju ili pjevanju biblijskih tekstova u liturgiji.

Sastoji se od:

  • ovalne ili poligonalne ograde
  • postolja na kojem počiva ograda
  • maloga stubišta kojim se penje do povišenog mjesta s ogradom.

U bazilikama se obično nalaze dva takva ambona: južni za čitanje poslanica i starozavjetnih tekstova, a sjeverni za čitanje ili pjevanje evanđelja. U ranokršćanskim bazilikama amboni se nalaze na bočnim stranama “scholae cantorum”, a u romaničkim crkvama u dnu crkve, okrenuta glavnom brodu.

ambon

 

Literatura:

Domljan, Ž. (2005). Hrvatska likovna enciklopedija, 1 / A-B. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 125-6.

Mohorovičić, A., Šeper, M. i Batušić, S. (ur.) (1959). ENCIKLOPEDIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI. Svezak prvi. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. str 5-10.

Vogel, G. i Muller. W. (prev. Pelc, M.) (1999). Atlas arhitekture 1. Zagreb: Golden-marketing i Tehnička knjiga. str. 8.

letak2

Osvrt na IV. Dan povijesti umjetnosti

Protekao je još jedan Dan povijesti umjetnosti u Rijeci, obilježio se 30.5.2014. Ovaj, već četvrti Dan vodio se geslom Što nam to muzeji govore? Razumijemo li se? i cjelodnevni program obuhvatio je aspekte komunikacije muzeja s društvom.

Dan smo otvorili nizom izlaganja koja su osvijestila ulogu muzeja u društvu, muzeje kao mjesta učenja što nam je predstavila muzejska pedagoginja Etnografskog muzeja Zagreb Željka Jelavić. Nastanak muzeja od kolekcionarstva kao što su Tate i Guggenheim, djelovanje jednog riječkog muzeja i tema idejnog muzeja Bašćanskih štorija (za koji se nadamo da će se i ostvariti!) izložile su studentice povijesti umjetnosti Ana-Maria Milčić, Katarina Podobnik i Marina Dujmović. Jutarnju sekciju zaključili smo raspravom kroz koju se provlačila nit da je muzej hram, a ne forum (što bi trebao biti).

dpu

No dok su se na Kampusu nizala izlaganja, u popodnevnim terminima u suradnji s riječkim muzejima (Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej Rijeka) s riječi se prešlo na djelo! Učenike se osnovne i srednje škole te građanstvo putem radionica i vodstva, kroz priču i slikanje upoznalo s načinima izrade izložbe i vodstva kao ključnim kanalima komunikacije muzeja s publikom, interdisciplinarnošću koja je važan faktor uspjeha te su se otkrili tajni mehanizmi rada muzeja. No za dobru komunikaciju ključno je razumijevanje, a izlaganja u večernjem dijelu su to i potvrdila. Noć i Dan muzeja bila je tema Milvane Arko – Pijevac (Hrvatsko muzejsko društvo) koja je ukazala na veliku posjećenost i popularnost tih manifestacija. Laubu, kuću za umjetnost i ljude predstavila nam je Morana Matković kao dinamičnu ”instituciju” s mnoštvo različitih, a zanimljivih aktivnosti, i posve otvorenu i prilagođenu publici – prepoznala je to i Europa kada je Lauba bila nominirana za najbolji europski muzej ove godine – a Lauba čak nije muzej! Razumijemo li potrebe željene publike? Članice Kretivnog kolektiva Kombinat Lea Jurin, Anja Sušanj i Marina Toto odgovorile su da one razumiju – i to i dokazale; fokusirane na vizualni oblik komunikacije koji se širi internetom poput virusa pokazale su važnost tog segmenta vidljivosti određene institucije, udruge, kolektiva u javnosti.

Program je zaključila rasprava koja je dala odgovor geslu Dana. Komunikacija muzeja i publike postoji, no veći problem jest vidljivost muzeja u društvu. Pritom smo se dotakli i marketinga koji će se u muzeje tek uvesti, a za koji je sigurno da nam je potreban. Postepeno, ali sigurno, muzeji će početi lomiti sliku o muzejima kao hramu, a ne forumu.

Zahvaljujemo svim muzejima na suradnji te Gradu Rijeci i Studentskom kulturnom centru na financijskoj potpori kao i izvrsnim izlagačima!

Na jesen izlazi Puriteka, e-knjiga Dana povijesti umjetnosti u kojoj ćete moći saznati više o svakoj aktivnosti.

Renata Filčić