Deset poljubaca povijesti umjetnosti

Poljubac, prema nekima najintimniji čin kojeg dvije osobe mogu dijeliti, čest je prizor ljudske svakodnevice, a time i tema umjetničkog izražavanja.

Dan prije Valentinovog na tribinama Filozofskog fakulteta u Rijeci, postavljena je izložba Deset poljubaca povijesti umjetnosti. Izdvojili smo poznatija i manje poznata djela s motivom poljupca iz različitih stilskih razdoblja.

Tema romantične ljubavi zastupljena je tijekom svih razdoblja povijesti umjetnosti, no prikazivanje poljupca između ljubavnika nešto je rjeđe u ranijim periodima. Uz svako djelo dodali smo pričicu koja je vezana uz isto, osmislili smo interaktivne igre i time ih pokušali približiti studentima.

Correggio, Jupiter i Ija, 1532. – 33., Kunsthistorishes Museum, Beč

Na slici je prikazana Ija, kći Inaha, prvog kralja Arga, koju je zaveo prerušeni Jupiter kako ne bi povrijedio svoju ljubomornu ženu Junonu. Ovo je jedna iz serije od četiri slike koje prikazuju ljubavne pustolovine Jupitera prema Ovidijevom opisu iz Metamorfoza.
Izvor reprodukcije: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/2b/Antonio_Allegri%2C_called_Correggio_-_Jupiter_and_Io_-_Google_Art_Project.jpg
Francois Boucher, Heraklo i Omfala, 1735., Pushkin Museum of Fine Arts, Moskva

Zbog ubojstva Ifita, Heraklo se morao iskupiti i očistiti služenjem lidijskoj kraljici Omfali. Radio je ženske poslove i nosio žensku odjeću, a kraljica je nosila njegovu lavlju kožu i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se vjenčali čime je Omfala postala Heraklova druga žena od četiri.
Izvor reprodukcije: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cc/Francois_Boucher_Heracles_and_Omphale.jpg
Honore Fragonard, Ukradeni poljubac, 1780., The State Hermitage Museum, Saint Petersburg

Djelo prikazuje trenutak priče koji se nije smio zbiti i koji mora ostati tajan. Dječak povlači djevojčicu za rukav te ju nježno ljubi u obraz. Ona se dvoumi, želi mu uzvratiti poljubac no pogledava prema prostoriji u kojoj su odrasli prisjećajući se svojih dužnosti. Je li mu uzvratila poljubac?
Izvor reprodukcije: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9d/Jean-Honor%C3%A9_Fragonard_-_The_Stolen_Kiss.jpg/1200px-Jean-Honor%C3%A9_Fragonard_-_The_Stolen_Kiss.jpg
Antonio Canova, Amor i Psiha, 1793., Louvre, Pariz

Canova je u mramornoj skulpturi ovjekovječio poljubac Amora – Ljubavi i Psihe – Duše. Nakon što je ona izdala njegovo povjerenje trebala je obaviti tri zadatka prema uputi Amorove majke Venere, kako bi to povjerenje ponovno dobila. Amor je poljupcem spasio Psihu od smrt kada je izvršavala treći zadatak te je zamolio vrhovnog boga Jupitera da je učini besmrtnom.
Izvor reprodukcije: https://1.bp.blogspot.com/-R7Cwdpqnc3c/VfGNZSxICqI/AAAAAAAE23E/Nzp0uyuzRNo/s1600/Antonio%2BCanova%2BPsych%25C3%25A9%2Bet%2Bl%2527Amour%2BLouvre%2B%25284%2529.jpg
Francesco Hayez, Poljubac, 1867., ‎Pinacoteca di Brera‎, ‎Milan

Scena strastvenog poljupca Francesca Hayeza smještena je u srednji vijek. Iako primarno ljubavne tematike, slika je vremenom počela predstavljati duh talijanskog političkog pokreta koji se borio za sjedinjenje Italije i stvaranje kraljevine.
Izvor reprodukcije: https://en.wikipedia.org/wiki/The_Kiss_(Hayez)#/media/File:El_Beso_(Pinacoteca_de_Brera,_Mil%C3%A1n,_1859).jpg
Auguste Rodin, Poljubac, 1882., Musée Rodin, Pariz

Paolo i Francesca da Rimini, čiji grijeh opisuje Dante u Božanstvenoj komediji, bili su ljubavnici čija je ljubav bila zabranjena. Francesca je bila udata za Paolova brata, Giovannija, koji ih je uhvatio na djelu i ubio. Pokopani su u istoj grobnici i poslani u Pakao. Osuđeni su da ih zauvijek udara vjetar jer su u životu dopustili da ih „udare“ strasti.
Izvor reprodukcije: https://www.tate.org.uk/art/images/work/N/N06/N06228_9.jpg
Jean-Léon Gérôme, Pigmalion i Galateja, 1890., The Metropolitan Museum of Art, New York

Nakon što je vidio grupu prostitutki koje prodaju svoja tijela, Pigmalion je odlučio sebi napraviti skulpturu savršenu žene. Završetkom radova on se u nju očajnički zaljubio. Nakon što se molio Afroditi i prinesao žrtvu da udijeli život skulpturi, Pigmalion poljubi svoju savršenu ženu. U tom trenutku Galateja je oživjela.
Izvor reprodukcije: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b4/Pygmalion_and_Galatea_MET_DT1969.jpg
René Magritte, Ljubavnici, 1928., MoMa, New York

Veo prekriva glave Magrittovih ljubavnika sakrivajući njihov identitet od promatrača, ali i jednog od drugog. Motiv vela prisutan je i u drugim njegovim djelima. Prema nekim izvorima, njegova je majka dok je on još bio dijete počinila samoubojstvo i pronašli su je s glavom zamotanom u tkanini. Ipak, on opovrgava tu povezanost.
ZADATAK: Pored djela postavljene su reprodukcije sa izbrisanim glavama. Možeš li zamisliti kako su ljudi izgledali? Docrtaj!
Izvor reprodukcije: https://www.sartle.com/media/artwork/the-lovers-rene-magritte.jpg?colorbox_zoom&itok=2shqyyTs
Constantin Brâncuși, Poljubac, 1907. – 1908., Philadelphia Museum of Art

Izrađena od jednog komada kamena skulptura Constantina Brancusija prikazuje ljubavni zagrljaj muškarca i žene. Stiliziranim zagrljajem likovi postaju jedno te se jedva naslućuje granica njihovih tijela. Djelo je inspirirano folklornom umjetnošću od koje Brancusi preuzima shemu.
Izvor reprodukcije: https://www.artlyst.com/wp-content/uploads/2017/02/brancusi-kiss-artlyst-top-10-kisses.jpg

Riječka Željeznica kao simbol postindustrijske Rijeke – Mustapić & Meštrović: Čekaonica za ljude, strojeve i grad

Ovih dana riječki željeznički kolodvor dobio je novi sloj značenja, pridodali su ga Nadija Mustapić i Toni Meštrović, suvremeni umjetnici koji se bave multimedijalnim projektima i društvenim pitanjima. No možda su vam poznati po radu koji je bio izložen u zamračenom Malom salonu u sklopu Spajalice 2013. godine. U prostoru ispražnjenom od predmeta, promatrač se fokusirao na projekciju preko cijelog zida i zvuk, buku koja je pratila prikaze mukotrpnog rada ljudi u riječkom i splitskom brodogradilištu na čijim se licima očituju teške godine industrije. Naziv audio-video projekcije, koja je nastala u periodu od 2012. do 2013., bio je znakovit: “Minuta šutnje” – za ljude brodogradilišta i brodogradilište samo.

spajalica minuta šutnje

Mustapić & Meštrović, Minuta šutnje

Slične koncepcije, u novoj video-audio instalaciji projiciranoj na stropu prostrane čekaonice riječkog željezničkog kolodvora od 5. veljače do 11. veljače 2015. godine dvojac Mustapić i Meštrović kontinuiraju svoj rad okrećući se opet temi industrije. Ipak, ovog puta fokus nije na ljudima koji čine tu industriju koliko je na luci i željeznici: strojevima i zapuštenim prostorima koji zjape prazni – bez ljudi, bez robe. Prati ih buka kretanja vlakova, tek ponegdje glas kojeg radnika, a prekida tišina koja djeluje zaglušujuće zlosutno nakon prijašnje buke: tišina je to praznine velebnih hala, groblja vlakova, prostora koji javnosti nisu ni dostupni.

Iako je instalacija naizgled dokumentarne prirode, očita je velika pažnja koja je posvećena aranžiranju prikaza. Dok je instalacija iz 2012. bila kraće minutaže, a prikaz se uglavnom temeljio na jednom krupnom kadru, koji su tek povremeno prekinuti s grubo kolažiranim pristupom, što i odgovara naravi sadržaja, kod ovog rada to nije slučaj. Dvojac ovu projekciju od šezdesetak minuta u potpunosti kolažira u 2-4 dijela. Pritom je naglašena koloristička komplementarnost prikaza i igranje zrcaljenjem i stapanjem različitih ili čak istih prikaza iz različite perspektive u cjelinu, što se nije moglo primijetiti u “Minuti šutnje”. Nema točnog mjesta gledišta, kolažirani prikazi neprestano izmjenjuju kut gledanja i nisu po tom pitanju ni usklađeni. Upravo iz te nemogućnosti da se prikaz promatra frontalno, on biva odvojen od svoje funkcije, apstrahiran stječe nova značenje – svođen samo na boje i oblik. Kao i tišina koja dolazi tek u kraćim sekvencama, prikazi koji posve obuhvaćaju kvadratni strop rjeđi su i stoga i  dojmljiviji.

Možemo reći da je tema instalacije život željeznice, koji je blizinom usko vezan za život luke. Kao div željeznica otkida grad od mora, remeti tok prolazeći njegovim trupom, a s druge strane svojim dugim, teškim korakom spaja Rijeku s ostatkom svijeta. Nekad iskra grada, nekad prepuna ljudi, željeznica je sada prazna, zapuštena i napuštena, a ovim radom postaje simbol nekadašnje snage Rijeke i signal postindustrijske Rijeke. Nije slučajno da se instalacija upravo naziva “Čekaonica za ljude, strojeve i grad“: naziv ukazuje na tranziciju Rijeke, nedostatak rješenja – njen status quo – kao i Torpeda, i Benčića, i Hartere – kao i željeznice. Upravo je to jedan novi sloj koji je ovaj dvojac pridao ovom gotovo zaboravljenom mjestu u gradu – a to da je to vrijedna povijesna ostavština koja – čeka svoju suvremenost.

Ovo je, u konačnici, projekt o različitim vrstama čekanja: vlaka, budućnosti. (iz kataloga)

Instalaciju prati katalog na hrvatskom i na engleskom jeziku koji vizualno imitira samu instalaciju: kvadratnim oblikovanjem preuzima omjer dimenzija same projekcije; kao i projekcije, ima formu kolaža, no nije razdijeljen u 4 polja, već u 9. Kao i prikazi, nema točnog načina gledanja i potrebno je okretati „katalog“ kako biste pročitali tekst. Nije naročito praktično, kao ni krivljenje vrata dok gledate u strop – no svemu što gledate daje novu dimenziju. Jedina zamjerka promidžbenim materijalima jest previše termina za prvi dan otvaranja, pri čemu nije bilo naročito jasno isprva što kada počinje. Izložbu prate i popratna događanja: radionice, rasprave i prezentacije vizije grada umjetničkog dvojca te Vijeća mladih Benčić.

safe_image (1)

Projekt je izveden u sklopu umjetničke organizacije Musagates, čiji je cilj kroz međusektorske suradnje umjetnika i zajednice dovesti umjetnost u središte ljudskoga života i dati joj značenje koje zaslužuje.

Projekciju možete pogledati do 11. veljače od 16h do 21h.

Renata Filčić