čekaonica

Riječka Željeznica kao simbol postindustrijske Rijeke – Mustapić & Meštrović: Čekaonica za ljude, strojeve i grad

Ovih dana riječki željeznički kolodvor dobio je novi sloj značenja, pridodali su ga Nadija Mustapić i Toni Meštrović, suvremeni umjetnici koji se bave multimedijalnim projektima i društvenim pitanjima. No možda su vam poznati po radu koji je bio izložen u zamračenom Malom salonu u sklopu Spajalice 2013. godine. U prostoru ispražnjenom od predmeta, promatrač se fokusirao na projekciju preko cijelog zida i zvuk, buku koja je pratila prikaze mukotrpnog rada ljudi u riječkom i splitskom brodogradilištu na čijim se licima očituju teške godine industrije. Naziv audio-video projekcije, koja je nastala u periodu od 2012. do 2013., bio je znakovit: “Minuta šutnje” – za ljude brodogradilišta i brodogradilište samo.

spajalica minuta šutnje

Mustapić & Meštrović, Minuta šutnje

Slične koncepcije, u novoj video-audio instalaciji projiciranoj na stropu prostrane čekaonice riječkog željezničkog kolodvora od 5. veljače do 11. veljače 2015. godine dvojac Mustapić i Meštrović kontinuiraju svoj rad okrećući se opet temi industrije. Ipak, ovog puta fokus nije na ljudima koji čine tu industriju koliko je na luci i željeznici: strojevima i zapuštenim prostorima koji zjape prazni – bez ljudi, bez robe. Prati ih buka kretanja vlakova, tek ponegdje glas kojeg radnika, a prekida tišina koja djeluje zaglušujuće zlosutno nakon prijašnje buke: tišina je to praznine velebnih hala, groblja vlakova, prostora koji javnosti nisu ni dostupni.

Iako je instalacija naizgled dokumentarne prirode, očita je velika pažnja koja je posvećena aranžiranju prikaza. Dok je instalacija iz 2012. bila kraće minutaže, a prikaz se uglavnom temeljio na jednom krupnom kadru, koji su tek povremeno prekinuti s grubo kolažiranim pristupom, što i odgovara naravi sadržaja, kod ovog rada to nije slučaj. Dvojac ovu projekciju od šezdesetak minuta u potpunosti kolažira u 2-4 dijela. Pritom je naglašena koloristička komplementarnost prikaza i igranje zrcaljenjem i stapanjem različitih ili čak istih prikaza iz različite perspektive u cjelinu, što se nije moglo primijetiti u “Minuti šutnje”. Nema točnog mjesta gledišta, kolažirani prikazi neprestano izmjenjuju kut gledanja i nisu po tom pitanju ni usklađeni. Upravo iz te nemogućnosti da se prikaz promatra frontalno, on biva odvojen od svoje funkcije, apstrahiran stječe nova značenje – svođen samo na boje i oblik. Kao i tišina koja dolazi tek u kraćim sekvencama, prikazi koji posve obuhvaćaju kvadratni strop rjeđi su i stoga i  dojmljiviji.

Možemo reći da je tema instalacije život željeznice, koji je blizinom usko vezan za život luke. Kao div željeznica otkida grad od mora, remeti tok prolazeći njegovim trupom, a s druge strane svojim dugim, teškim korakom spaja Rijeku s ostatkom svijeta. Nekad iskra grada, nekad prepuna ljudi, željeznica je sada prazna, zapuštena i napuštena, a ovim radom postaje simbol nekadašnje snage Rijeke i signal postindustrijske Rijeke. Nije slučajno da se instalacija upravo naziva “Čekaonica za ljude, strojeve i grad“: naziv ukazuje na tranziciju Rijeke, nedostatak rješenja – njen status quo – kao i Torpeda, i Benčića, i Hartere – kao i željeznice. Upravo je to jedan novi sloj koji je ovaj dvojac pridao ovom gotovo zaboravljenom mjestu u gradu – a to da je to vrijedna povijesna ostavština koja – čeka svoju suvremenost.

Ovo je, u konačnici, projekt o različitim vrstama čekanja: vlaka, budućnosti. (iz kataloga)

Instalaciju prati katalog na hrvatskom i na engleskom jeziku koji vizualno imitira samu instalaciju: kvadratnim oblikovanjem preuzima omjer dimenzija same projekcije; kao i projekcije, ima formu kolaža, no nije razdijeljen u 4 polja, već u 9. Kao i prikazi, nema točnog načina gledanja i potrebno je okretati „katalog“ kako biste pročitali tekst. Nije naročito praktično, kao ni krivljenje vrata dok gledate u strop – no svemu što gledate daje novu dimenziju. Jedina zamjerka promidžbenim materijalima jest previše termina za prvi dan otvaranja, pri čemu nije bilo naročito jasno isprva što kada počinje. Izložbu prate i popratna događanja: radionice, rasprave i prezentacije vizije grada umjetničkog dvojca te Vijeća mladih Benčić.

safe_image (1)

Projekt je izveden u sklopu umjetničke organizacije Musagates, čiji je cilj kroz međusektorske suradnje umjetnika i zajednice dovesti umjetnost u središte ljudskoga života i dati joj značenje koje zaslužuje.

Projekciju možete pogledati do 11. veljače od 16h do 21h.

Renata Filčić