Ambon je povišena govornica u crkvi smještena na mjestu spajanja svetišta i broda. Namijenjena je u prvom redu čitanju ili pjevanju biblijskih tekstova u liturgiji.

Sastoji se od:

• ovalne ili poligonalne ograde
• postolja na kojem počiva ograda
• maloga stubišta kojim se penje do povišenog mjesta s ogradom.

U bazilikama se obično nalaze dva takva ambona: južni za čitanje poslanica i starozavjetnih tekstova, a sjeverni za čitanje ili pjevanje evanđelja. U ranokršćanskim bazilikama amboni se nalaze na bočnim stranama “scholae cantorum”, a u romaničkim crkvama u dnu crkve, okrenuta glavnom brodu.

Literatura:

Domljan, Ž. (2005). Hrvatska likovna enciklopedija, 1 / A-B. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 125-6.

Mohorovičić, A., Šeper, M. i Batušić, S. (ur.) (1959). ENCIKLOPEDIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI. Svezak prvi. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. str 5-10.

Vogel, G. i Muller. W. (prev. Pelc, M.) (1999). Atlas arhitekture 1. Zagreb: Golden-marketing i Tehnička knjiga. str. 8.