Povijest digitalnog doba nije ravna linija; to je niz eksplozivnih skokova. Iako su računala postojala desetljećima, a internet (kao infrastruktura kabela i servera) funkcionirao od 60-ih, digitalni svijet je doista postao “masovan” tek kroz dva ključna događaja. Prvi nam je dao pristup informacijama, a drugi nam je omogućio da te informacije nosimo sa sobom.
Ovo je priča o Timu Berners-Leeju koji je srušio zidove neznanja i Steveu Jobsu koji je srušio zidove naših ureda.
1989. – 1991.: Tim Berners-Lee i demokratizacija znanja
Zamislite internet prije 90-ih kao golemu knjižnicu u kojoj su sve knjige bačene na hrpu u mračnoj sobi. Knjige (podaci) su bile tamo, ali da biste našli onu koju trebate, morali ste biti stručnjak. Nije bilo polica, nije bilo kataloga, i nije bilo načina da iz jedne knjige lako pređete na drugu.
Tada, u europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Švicarskoj, britanski znanstvenik Tim Berners-Lee postao je frustriran. Znanstvenici su imali različite vrste računala i nisu mogli lako dijeliti informacije.
Izum koji je povezao svijet (WWW)
Berners-Lee nije izmislio internet (žice i vezu). On je izmislio World Wide Web – sustav koji sjedi na vrhu interneta. Njegova genijalnost počiva na tri stupa koja i danas koristimo:
- HTML: Jezik kojim se pišu stranice.
- URL: Jedinstvena adresa za svaku stranicu.
- HTTP: Protokol koji omogućuje traženje i dohvaćanje stranica.
No, najvažnija inovacija bio je hiperlink. Mogućnost da kliknete na podcrtanu riječ i trenutno budete prebačeni na drugi dokument, na drugom serveru, na drugom kraju svijeta. Informacije su odjednom postale povezane.
Ključni trenutak: Tim Berners-Lee i CERN donijeli su odluku da WWW kod učine besplatnim i dostupnim svima, zauvijek. Nisu ga patentirali. Taj čin velikodušnosti omogućio je eksploziju web stranica – od prve stranice 1991. do milijardi stranica danas. Informacije su postale dostupne trenutno i globalno.
2007.: iPhone i bijeg iz ureda
Do sredine 2000-ih, web je bio zreo. Imali smo Google, Amazon, vijesti i blogove. Ali, postojala je jedna velika mana: da biste pristupili tom svijetu, morali ste sjediti za stolom, gledati u monitor i biti vezani žicom (ili ranim Wi-Fi-jem).
Postojali su “pametni telefoni” (BlackBerry, Windows Mobile), ali oni su bili glorificirani uređaji za e-mail s plastičnim tipkovnicama i olovčicama. Surfanje internetom na njima bilo je bolno iskustvo, svedeno na tekstualne izbornike (WAP).
“An iPod, a phone, and an internet communicator”
Dana 9. siječnja 2007., Steve Jobs je izašao na pozornicu Macworld konferencije i predstavio iPhone. Njegova inovacija nije bila samo u dizajnu (uklanjanje fizičke tipkovnice i uvođenje multi-touch ekrana), već u softveru.
iPhone je donio pravi internet u džep. Safari preglednik na prvom iPhoneu prikazivao je web stranice točno onako kako su izgledale na računalu, samo na manjem ekranu. Mogli ste zumirati prstima (pinch-to-zoom).
Posljedice mobilne revolucije
Ovaj trenutak označio je fundamentalnu promjenu u ljudskom ponašanju:
- Uvijek online (Always On): Internet je prestao biti mjesto na koje “odlazimo” (sjedeći za stolom) i postao sloj koji je uvijek prisutan preko naše stvarnosti.
- Lokacijske usluge: Budući da je internet sada bio mobilan i imao GPS, dobili smo Uber, Google Maps navigaciju i aplikacije za dostavu hrane.
- Eksplozija društvenih mreža: Facebook i Twitter (kasnije Instagram) postali su dominantni jer smo mogli objavljivati sadržaj u trenutku nastanka – sliku ručka, video koncerta ili misao u hodu.
Zaključak
Tim Berners-Lee nam je dao ključ knjižnice. Steve Jobs je srušio zidove te knjižnice i omogućio nam da je nosimo u džepu. Te dvije inovacije zajedno stvorile su moderni digitalni ekosustav u kojem danas živimo, radimo i komuniciramo.
