Danas, kada s mobitela u džepu pristupamo cjelokupnom ljudskom znanju, teško je zamisliti vrijeme kada su računala bila privilegija nekolicine odabranih znanstvenika i generala. Put od tajnih vojnih projekata do uređaja na našim radnim stolovima bio je brz, buran i revolucionaran.
Ovo je priča o tri ključna trenutka – 1969., 1971. i ludim osamdesetima – koji su tehnologiju pretvorili iz ekskluzivnog alata u masovni fenomen.
1969: “LO” i rođenje ARPANET-a
Svemirsko doba je bilo na vrhuncu, čovjek je upravo hodao po Mjesecu, ali na Zemlji se u tišini odvijala još jedna revolucija. Ministarstvo obrane SAD-a (putem agencije ARPA) željelo je stvoriti komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad. Rezultat je bio ARPANET – preteča današnjeg interneta.
Dana 29. listopada 1969. godine, u 22:30 sati, student Charley Kline s UCLA sveučilišta pokušao je poslati prvu poruku na drugo računalo smješteno na Stanfordu.
Prva poruka u povijesti interneta
Plan je bio jednostavan: napisati riječ “LOGIN”. Kline je utipkao slovo “L”. Stanford je potvrdio primitak. Zatim je utipkao slovo “O”. Stanford je potvrdio. Zatim je utipkao slovo “G” – i sustav se srušio.
Tako je prva poruka u povijesti interneta glasila samo: “LO”. Iako skroman i tehnički neispravan početak, to je bio digitalni “Veliki prasak”. Prvi put u povijesti, dva udaljena stroja su “razgovarala” jedan s drugim.
1971: Ray Tomlinson i simbol koji je promijenio sve (@)
Samo dvije godine kasnije, inženjer Ray Tomlinson tražio je način kako da znanstvenici ostavljaju poruke jedni drugima na različitim računalima unutar ARPANET mreže. Do tada, poruke su se mogle ostavljati samo korisnicima koji koriste isto računalo (poput digitalne oglasne ploče).
Tomlinson je napisao prvi program za slanje e-maila preko mreže. Trebao mu je način da razdvoji ime korisnika od imena računala (domaćina) na kojem se korisnik nalazi. Spustio je pogled na tipkovnicu i odabrao simbol koji se rijetko koristio i nije bio dio ničijeg imena: @.
Prvi e-mail je poslan 1971. godine. Sadržaj je bio zaboravljen (vjerojatno nasumična slova poput “QWERTYUIOP”), ali utjecaj je bio ogroman. Komunikacija je postala asinkrona i brza. Svijet je dobio svoju prvu “killer aplikaciju”.
Osamdesete: Računala ulaze u domove
Do kraja 70-ih, računala su i dalje bila misteriozni ormari s lampicama, rezervirani za sveučilišta i korporacije. A onda su došle osamdesete i donijele koncept Osobnog Računala (PC – Personal Computer).
Više niste morali biti programer ili fizičar da biste koristili tehnologiju. S pojavom legendarnih strojeva poput IBM PC-a, Apple Macintosha i Commodorea 64, tehnologija je ušla u dnevne boravke.
Demokratizacija moći
Ovo je bio ključni psihološki preokret:
- Prije 80-ih: Računalo je bilo alat institucije. Čovjek je služio stroju, unoseći bušene kartice i čekajući rezultate.
- Nakon 80-ih: Računalo je postalo alat pojedinca. Koristilo se za pisanje tekstova, igranje igara, vođenje kućnog budžeta i učenje.
Grafička sučelja (miš i ikone) zamijenila su komplicirane tekstualne naredbe. Tehnologija je prestala biti “alat za vojsku” i postala “alat za mase”. Bio je to temelj na kojem je kasnije izgrađen moderni web – jer, da bi se ljudi povezali na internet, prvo su morali imati uređaj s kojeg će to učiniti.
Zaključak
Od sramežljivog “LO” 1969. godine do milijardi e-mailova koji se pošalju danas, put je bio definiran inovacijama koje su tehnologiju činile sve manjom, sve bržom i sve dostupnijom. Ono što je počelo kao vojni eksperiment preživljavanja, postalo je krvotok modernog društva.
